KOMPOSTIRAJMO U NAŠIM VRTOVIMA!

Domovi i vrtovi redovito stvaraju biorazgradivi i zeleni otpad, koji čini skoro 30% miješanog komunalnog otpada koji završava na deponijama. Pravilno odlaganje ovog otpada smanjuje otpad, zatvara petlje recikliranja materijala i smanjuje emisiju stakleničkih plinova.

Kompostiranje je prirodni ciklus pretvaranja biootpada u plodni humus i to je najprihvatljiviji način zbrinjavanja biootpada, jer se biološki prerađuje na mjestu nastanka. Kompostiranje je proces u kojem mikroorganizmi razgrade organski dio otpada (aerobno). Produkt kompostiranja je kompost, stabiliziran, očišćen od zaraze, koji se primjenjuje kao gnojivo ili kompostirana zemlja. Kompostiranjem se organska supstanca i mineralni materijali vraćaju u prirodni kružni tok materijala, poboljšava se kapacitet zadržavanja vlage, poboljšava se struktura tla, potpomaže se rast biljaka, kao i stvaranje humusa.

Kompostirati se može:

• kuhinjski otpad (listovi salate, blitve, kelja, ljuske od jaja, ostaci i kore od voća, povrća, papirni filter od kafe, talog od kafe, vrećica od čaja),
• vrtni ili zeleni otpad (granje, korijenje, ostaci voća i povrća, otkos trave i živice, otpalo lišće, slama, suhi korov bez sjemenki, usitnjena drva, uvelo cvijeće, zemlja iz lončanica itd.),
• male količine ostalog biootpada (kora drveta, male količine papira u koje su bili zamotani kuhinjski ostaci, papirnate maramice, piljevina).

Ne može se kompostirati:

Ambalaža (kartonska, plastična, staklena), bolesne biljke, cigarete, guma, kamen, keramika, kosti, koža, kutije od jaja koje nisu od recikliranog kartona, lišće oraha, ljudski, pseći i mačji izmet, meso, mliječni proizvodi, obojeni i lakirani drveni otpad, odjeća, opasni otpad, osjemenjeni korov, ostaci termički obrađene hrane, ostatak duhana, tekući ostaci hrane, pepeo, pijesak, riba, sadržaj vrećica iz usisivača, staklo, stiropor, šljunak, ulja i masti, vlažne maramice.

SAVJETI ZA PROCES KOMPOSTIRANJA:

1. Organski otpad  usitniti u što manju veličinu kako bi se lakše razgradio.

2. U jednakom omjeru pomiješamo organski otpad bogat azotom (nitrogen ili dušik) a to mogu biti (ostaci povrća i voća, talog kafe i čaja, trava…) i organski otpad bogat ugljikom (karbon) kao što je (suho lišće, granje, slama, piljevina, iglice četinjača). Organski otpad bogat azotom brže se razgrađuje i osigurava vlagu dok se organski otpad bogat ugljikom sporije razgrađuje i osigurava prozračnost.

3. Usitnjeni organski otpad stavimo na hrpu koju možemo i dodatno ograditi žicom, drvetom ili ciglom (na dno hrpe poželjno je staviti sloj granja da se osigura prozračivanje). Kompostnu hrpu zaštititi od prejakog sunca i padavina.

4. Hrpu barem jednom mjesečno preokrenuti kako bi osigurali prozračivanje (nikad ne zbijati!)

5. Vlažnost kompostne hrpe provjerimo metodom “knedle”. Uzeti šaku kompostnog materijala i lagano ga stisnuti. Ako iz šake curi tekućina, previše je vode. Ako se u stisnutoj šaci ne osjeća vlažnost, voda nedostaje. Kada materijal u šaci ostaje zbijen u grudi, vlažnost je primjerena.

6. Kada kompost postane rastresit, tamne boje i poprimi specifičan miris “šumske zemlje”, umješajmo ga u zemlju svog vrtnog ili kućnog bilja (otprilike nakon 9 mjeseci).